Pelješac

Pelješac je drugi po veličini hrvatski poluotok. Proteže se gotovo usporedno s obalom, od Malog Stona do Lovišta, u duljini od oko 77 km, a na njemu živi oko 8 000 stanovnika. Obala je veoma razvedena, ukupne duljine gotovo 200 km. Pelješac obiluje prekrasnim plažama, skrivenim uvalama i uvalicama, a krasi ga čisto more, netaknuta priroda i mirisi raznolikog mediteranskog bilja i raslinja. Na Pelješcu je zabilježeno je oko 1 100 raznih biljnih vrsta. Iznad Orebića raste najveća šuma čempresa u Hrvatskoj, a na pelješkim obroncima i krškim poljima rastu nasadi maslina, smokava, ali i nadaleko čuveni nasadi vinove loze. Poluotok Pelješac ima višestoljetnu tradiciju proizvodnje vrhunskih crvenih vina. Danas na Pelješcu postoji 250 registriranih proizvođača crvenih vina koji su ujedno i najbolji proizvođači crvenih vina u Hrvatskoj. Za Pelješac se slobodno može reći da je vinski raj za ljubitelje crvenog vina. Svratite li u Potomje doći ćete u domovinu dingača i plavca malog te postupa. Grožđe koje dozrijeva na lokalitetima Postup i Dingač dobiva velik postotak šećera zbog trostruke insolacije – izravno od Sunca, refleksijom od mora i odsjajem od stjenovitih brda. Plavac mali najznačajnija je autohtona sorta Hrvatske. Dingač je prvo, a Postup drugo po redu zaštićeno hrvatsko crveno vino. Vinski podrumi koji se mogu posjetiti na Pelješcu, između ostalih, su: Miloš, Grgić, Korta Katarina, Skaramuča, Madirazza, Matuško, Miličić, Mrgudić, Radović, Putniković, Vicelić, Saint Hils… U Potomju možete naići na još jednu zanimljivost - tunel dug 400 m probijen prema moru, koji značajno skraćuje put prema moru.
Najviši vrh na Pelješcu je Sv. Ilija - 961 m i, ujedno, najpoznatija planinarska destinacija. Zovu ga još i Zmijino brdo, dok ga lokalni stanovnici nazivaju jednostavno samo Ilija. Važno je da se na ovaj uspon ide propisno obuven i odjeven, što zbog moguće opasnosti od zmija (poskok!), što zbog kamenjara. Postoje tri planinarske staze koje vode do Sv. Ilije: od gornje Nakovane (6,9 km, prosječnog je nagiba 15%, spada u lagane pješačke staze), zatim od Orebića, kod Crkve (5,5 km, prosječnog nagiba 22%, srednje je zahtjevna) te iz Orebića preko Ruskovića - 5,6 km, koja je najzahtjevnija, a prosječni nagib uspona je 24%. Za avanturiste okrenute moru – zanimljivo je odredište Viganj - surferski raj. Mjesto gdje uvijek puše neki vjetar, pogotovo ljeti. Ukoliko nemate svoju opremu tu je možete unajmiti i naučiti surfati. U lipnju se u Vignju održava prvenstvo Hrvatske u windsurfingu.
Plaže Pelješca su brojne i posebno atraktivne te, svakako, vrijedne obilaska. Uglavnom su to pješčane plaže ili plaže s oblutcima i tirkiznozelenim morem - Viganj, Mokalo, Žuljana, Trstenica, Podobno, Prapratno, Borak, Jezero, Duba, Divna, Dingač.

Pelješac je povezan trajektom s kopnom - linija Trpanj - Ploče (oko 1 h), s Korčulom - linija Orebić - Dominče (20-ak min) te sa Mljetom linija Prapratno - Stobra (oko 45 min).
Ljubiteljima povijesti, umjetnosti i kulture općenito svakako treba napomenuti da obiđu malo mjesto u unutrašnjosti poluotoka - mjestašce Kunu, rodno mjesto Celestina Medovića, hrvatskog slikara (1857. – 1920.). Uz Bukovca, ovaj je slikar najvažniji predstavnik u prvoj generaciji slikara hrvatske moderne. U Kuni se nalazi franjevački samostan (u kojem je jedno vrijeme živio Medović) i crkva Velike Gospe (koju narod zove Delorita), a posvećena je Gospi od Loreta. U toj crkvi nalazi se oltarna slika koju je naslikao upravo Medović.
Ponad Orebića, na oko 150 m nadmorske visine nalazi se franjevački samostan i crkva Gospe od Anđela. Pogled iz lođe samostana na Korčulu, Mljet, Lastovo i Pelješki kanal je nezaboravan. Crkva je obnovljena i otvorena za posjet turistima, a posjeduje brojne eksponate iz crkvene i pomorske prošlosti ovoga kraja. Treba spomenuti i povijesni muzej u Orebiću, osnovan 1957. godine.
U Trpnju možete obići kasnoantičku utvrdu Gradinu, brojne crkvice. Oko samoga Orebića i Trpnja postoje brojne označene pješačke i biciklističke staze, a oko Trpnja i nekoliko staza i šetnica kroz krajolike u kojima raste ljekovito i mediteransko bilje, masline, loze.
Crkva sv. Trojstva u Kućištu, građena 1752. godine, najraskošnija je barokna kapela u Dalmaciji 18. stoljeća.